>> cijeli dokument (pdf)

piše: Marjana Janeš-Žulj, Gradska knjižnica «Franjo Marković» Križevci, A. G. Matoša 4, 48260 Križevci.

U Hrvatskoj se tridesetih godina 19. stoljeća, u vrijeme buđenja hrvatskog narodnog preporoda i težnje za političkim, kulturnim i jezični ujedinjenjem hrvatskog naroda (koji moramo promatrati u kontekstu europskog romantizma),  u većim gradovima  otvaraju čitaonice, koje su imale ne samo kulturnu nego i političku ulogu, okupljanja hrvatskog građanskog sloja, buđenja nacionalne svijesti i čitanjem knjiga i novina na hrvatskom jeziku.

Križevci su kao razvijena kulturna i politička sredina,  ravnopravno sudjelovali u staranju ilirskog pokreta i početkom 1838. odmah nakon Varaždina i Karlovca te Zagreba, među prvim gradovima u Hrvatskoj osnovali ilirsku čitaonicu. Zašto se to dogodio u Križevcima?

U Križevcima, kao jednom od najstarijih gradova sjeverne Hrvatske, koji je bio središte jedne od najstarijih i najvećih županija i u kojemu su se održavali Hrvatski državni sabori, u kojemu su 1674.g.  Pavlini osnovali četverorazrednu gimnaziju (treću u Europi),  i u kojem je 1860. otvoreno Gospodarsko i šumarsko učilište (prvo poljoprivredno učilište u ovom dijelu Europe), tridesetih godina 19. stoljeća  postojao je jak obrtnički i građanski stalež,  hrvatski orijentirano plemstvo te bogata politička i kulturna tradicija.   Križevci su se izdizali iznad prosječnosti tog vremena,  uz sretnu okolnost da su 1836. kao mladi pristavi u Križevce došli živjeti i službovati Antun Nemčić i Ljudevit Vukotinović, a da su nerijetko u Križevcima boravili i sastajali se ugledni ilirci toga doba: Ivan Kukuljević, Mirko Bogović, Ljudevit Gaj, Metel Ožegović i drugi.

Po uzoru na ostala «Društva čitatelja ilirskih» i čitaonica koje su utemeljene u Varaždinu, Karlovcu i Zagrebu, takvo je društvo 1838. g. osnovano i u Križevcima, a nedugo zatim i čitaonica.

Važno je spomenuti da je u Križevcima u ranijem periodu postojalo više vrijednih privatnih biblioteka u bogatijim plemićkim kućama, postoje podaci o bogatoj biblioteci Pavlinske gimnazije, tu su stručne knjižnice Visokog gospodarskog učilišta i Knjižnica veterinarskog zavoda, tu je i knjižnica Grkokatoličke biskupije (koja je brigom biskupije, srećom ostala sačuvana), i da se na tim temeljima razvila i prva javna knjižnica u gradu: ilirska čitaonica na čijoj tradiciji je izrasla današnja Gradska knjižnica.

Ilirska čitaonica 1861.g.  mijenja naziv u Narodna čitaona,  1911. god. u Hrvatska čitaonica. Nakon Drugog svjetskog rata knjižnica djeluje u sastavu Kluba kulturno prosvjetnih radnika do 1956. kada je registrirana kao samostalna ustanova: Gradska knjižnica Križevci. 1961. Knjižnica je pripojena Narodnom sveučilištu, sve do 1999. kada je  ponovo registrirana kao samostalna ustanova: Gradska knjižnica «Franjo Marković» Križevci. Od 1989. knjižnica nosi ime  hrv. pjesnika, filozofa, prvog estetičara, Franje Markovića.

Knjižnica je najstarija kulturna institucija u gradu i u svojoj je dugoj povijesti dijelila sudbinu političkih zbivanja i previranja u Hrvatskoj. Bez obzira što je često mijenjala ime i selila, ona nikada nije potpuno prestala s radom.

Današnja knjižnica postaje središnja informacijska, obrazovna, kulturna i multimedijska ustanova za područje Križevaca i okolnih općina a svojom bogatom Zavičajnom zbirkom ne zaboravlja svoju prvotnu funkciju zaštite kulturne baštine svog zavičaja a time i čuvanja nacionalnog identiteta.

Tradicija knjižničarstva duboko je  ukorijenjena u ovom gradu sa istim ciljem  - učiniti knjigu i informaciju  što dostupnijom svima, a to znači utirati put znanju i probitku u životu pojedinca i naroda.  Ulogu knjižnice u životu jednog grada i njihovih stanovnika vidljiva je u svakodnevnom korištenju te knjižnice,  gdje mališani dolaze na organiziranu igru, gdje se čitaju dnevne novine i časopisi, gdje učenici i studenti i traže informacije, uče, čitaju, istražuju, sklapaju prijateljstva ili se rađaju prve ljubavi,  gdje se okupljaju umirovljenici uz dnevni tisak i komentiraju političke događaje, gdje su dostupna računala za slanje pošte, pronalaženje informacija i sl. Knjižnica je na neki način dnevni boravak grada i njenih građana, ali i puno više od toga i hvala svima koji su svih tih 170 godina pomagali i pomažu, i cijenili i cijene njezin rad.